Vrištim u sebi
nitko me ne čuje,
a kad zavrištim na glas
netko me popljuje.
živim u tami
jer svijetla se bojim,
život je vampir
i baš takcog ga krojim.
čim sam otvorila srce
netko ga je zgazio,
mojom krvi se hranio
i po meni plazio.
sada i sama
tuđu krv pijem,
to je moj život
i zašto da ga krijem?
na izgled sam hladna
dok u sebi gorim,
duša mi od boli umire,
a drugih ljudi se bojim.
u nići uživam,
noć je sestra moja,
po danu se smijem,
po danu nisam svoja.
freak on a leash
neki ljudi znaju da večinu svog života proživljavam u depri. ne ljudi, to nemožete promijeniti. jednostavno sam takva. To je ono što će te naći kad me vidite. Ali budite sigurni da više neću plakati zbog njega!! Obećajem to! Obećajem to sada vama...i sebi! Zbog njega više NE! nije vrijedan toga.
ali moja ljubav ipak zaslužuje jednu stvar:
srećo,ovo je još jednom samo za tebe:
POSLJEDNJA PJESMA O TEBI
Ležim na podu svoje sobe,
sklupčana sam u tami,
borim se sama protiv kome,
a htjela sam da budemo sami.
Ponovno si otišao drugoj,
kao da kurve rane lijeće,
a to što si meni zad'o ranu
to srce preboljeti neće.
Ali vrijeme će ranu izbrisat,
iz glave te izbacit.
Ti sad jebi koga hoćeš,
al mene više ne'š prebacit.
Voljela sam te ko luda,
htjela sam ti život dat,
a sad te mrzim iz dna duše
i želim te kastrirat!!
Dosta mi je više
da me varaš,da mi lažeš
ja ne mislim pasti niže
pa da mi oči opet mažeš.
Postala sam otporna
na tvoje slatke riječi
prije često klečala sam,
ma sad ti malo kleči!
Svoj grob sam napravila
i unutra srce stavljam,
sad odlazim posve sretna,
sad te zauvijek ostavljam.
Voljela sam,
voljet ću te,
ali još više mrzit ću te
kad zbog tebe nemam sreće.
A ti moli,plači da se vratim,
samo to još možeš,
vratit ti se više neću,
jer sad samo mogu da te ZGAZIM!!
I srećo,to bi bilo to....PA-PA
život smrdi...prokleti su koji se rode,a ludi koji umiru sretni
Još od malena tvrdim da je život sranje. Prokleti su koji se rode,a ludi koji umiru sretni. I stvarno je istina. Svaki dan promatram ljudi kako prolaze ulicom. Polovica ima očajan pogled,pun tuge,boli i jada,a polovica osmjeh na licu. Lažan osmjeh. Neki se namjerno smiju onim umjetnim ismjenom kako nebi pokazali svoje prave osječaje,a nekima je to jedini način da se pomire sa istinom i suzdrže od suza. Ali ima i ljudi koji uspiju uhvatiti sreću, barem na trenutak...jer sreća je prolazna. Prođe samo jednom pored tebe u tvom jadnom malom životu i imaš samo jednu priliku da ju uhvatiš. Jedan odlučujući trenutak. Trenutak o kojem ovisi cijeli ostatak tvog života. I ne možeš ju uhvatiti rukama. Samo duša o tome odlučuje. Ako dušu čine srce i razum,onda sreću drži srce,a razum shvaća da ju ima. A moj razum tek sada shvaća da je trebalo vjerovati. Srce je bilo premno. Sreća mu je išla u susret. Trebalo ju je samo zaustaviti,zagrliti i postala bi dio mene,ali razum nije vjerovao. Mislio je da je smao vjetar. Samo još jedan problem. A sada zna istinu i kaje se zbog toga. Sada duša plače cijela. I nema povratka. To sam večeras shvatila kad sam ga vidjela. Kad sam nas vidjela u odsjaju vode. Na istom mjestu gdje smo se prci puta sastali-ispod mosta. Dugo mi je trebalo da tamo dođem. Skupljala sam hrabrost za to. Stajala sam na mostu i gledala u vodu. Bila je tako bistra. I dvije patkice su plivale u njoj. Vidjela sam se kako plivam pokraj njih. To me zvalo da skočim. Da se pridružim tom prizoru. Odlučila sam uzeti još par kapi vile prije skoka,a zatim poletiti na bolje mjesto. Tko zna,možda i u bolji svijet. A zatim me netko potapšao po ramenu. Bio je to pijani Karlo. Sve što je od mene htjeo je reći mi kako je noć još uvijek duga i kako još nisam vidjela sam što što trebam ove noći. To me vratilo nazad, preko one plave ograde pune hrđe i za promjenu bez pauka. Uzela sam bocu s poda i nastavila dalje. Prešla most i sišla na malo ploču pokraj njega. Tu me on po prvi put poljubio, rekao da me voli i čvrsto zagrlio. Tako zagrljeni smo promatrili vodu,odsjaj punog mjeseca i zvijezda u njoj. I tada su plivale patkice. Bio je isti jebeni prizor. Tada je obećao ukrati za mene zvijezde i sakriti mjesecu sjaj kako nikada nitko nebi vidio gdje je kraj beskraja...jer naša ljubav je sezala do beskraja. U tom trenutku je sreća bila pokraj nas. Srca su ju htjela uzeti k sebi,al sam ja odbila. Nisam vjerivala da postoji i da imam priliku okusiti sreću...biti sretna. Samo tako sam ju pustli da ode....a time i njega. Jer sada sam stajala sama na istom tom mjestu. Ja i moja boca. Još me jedino ona nije iznevjerila iako je već bila prazna. Bacila sam ju. Voda se uznemirila i promatrala sam ju. Promatrala sam bocu kako lagano tone na dno,a vidjela sam sebe. Utopljenu u vodi. Gledala sam se u oči,pune tuge. Kose mi je lepršila u vodi, ruge su bile ispružene...kao da sam sama sebe dozivala u pomoć iako pomoći više i nije bilo. Preduboko sam potonula. Dublje nikada i neću...jer što je čovjek bez ljubavi? Sada to više nije bilo samo retoričko pitanje. Shvatila sam odgovor. Takav čovjek je samo sinonim za mene. Jadna budal koja je sve prokockala bez da je to uopće shvatila...šteta. a mogla sam i ja umrijeti luda. S osmjehom na licu. A kažu da je svatko ima svoj život,svotko je svom životu gazda. A možda svatko kupuje svoj život kad se rodi. A križ na leđima koi nosi je samo dug...cijena života koju plača da bi ga imao. Tada sam ja svoj samo iznajmila...jer nikad nisam bila gazda svom životu. Moj život prolazi pokraj mene,ali ne i sa mnom. Njega živi netko drugi. A i što će mi? Možda je i bolje da ga nisam kupila...da sam birala,nikada i nebi. Što će mi tako jadan? Tako siromašan,bijedan i sjeban...bez njega. I jedino zbog čega žalim je to što sam tek tada shvatila,dok sam gledala kako tonem...da je ta moja iluzija bila u stvari prva istina. U pravoj istini možda ne tonem sve dublje u vodu,ali tonem u bijedu i ne gušim se u vodi već u tuzi. A i ne pokušavam se spasiti. Čekam da to učini netko drugi. Ne zato što ne želim,nego zato što ne mogu. preteško je,a ja sam preslaba. Čak sam i pustila njega koji je to mogao. Koji je to htio učinit. Jedini koji je znao da trebam pomoć...a sada je gotovo.
Nadam se da je barem sretan...barem će uvijek biti u mojim mislima gdje smo još uvijek zajedno. Zagrljeni ispod mosta...gdje smo zajedno uhvatili sreću...
I dušo molim te, molim te oprosti zbog ovoga. Znam da ti je bilo teško doć večeras i možda još ne shvaćaš zašto sam otišla,ali nisam ti mogla lagat...ne večeras. Molim te nemoj se ljutiti...nazvat ću te kad dođem doma...ali nemoj me tražiti da ti se sada javim..nemoj me zvati...nemogu sada s tobom razgovarati...i objasnit ću ti i ovo gore...znam da nema veze s tobom i vjerojatno ti smeta to što piše,ali morala sam riješiti stvar sama sa sobom prije nego pokušamo...a to je moj način...znam da nije baš nešto ali...vila me još nikad nije izdala i uvijek otvara oči...
KEMIJSKA ANALIZA ŽENE
Element: Žena
Simbol: Že
Pronašao: Adam
Atomska težina: optimalna 54kg,ali varira od 40-250kg
Učestalost elementa: veće količine se mogu naći u urbanim sredinama
Fizikalne osobine:
-površina obično premazana bojom
-proključa odjednom,zamrzne se bez razloga
-topi se ako se primjeni odgovarajući postupak
-neukusan ako se pogrešno proba
Kemijske osobine:
-lako se spaja sa zlatom,srebrom i drugim plemenitim metalima te drugim dragim
kamenjem
-apsorvira velike količine skupih materijala
-može aksplodirati iznenada,bez prethodnog upozorenja i bez poznatog razloga
-ne otapa se u vodi,ali joj se prijemočivost znatno povečava ako se natopi alkoholom
-najefikasniji poznati element za upijanje novca
-element koji se izuzetno rijetko nalazi u djevičanski čvrstom stanju
Najčešća uporaba:
-prije svega kao ukras, naročito u skupim sportskim automobilima
-odlični medikament za relaksaciju, vrlo efikasno
Izvršeni pokusi:
-pocrveni kad se zatekne bez ambalaže
-pozeleni kad se stavi pokraj bojeg uzorka
Opasnost:
-vrlo opasan element,osim u rukama stručnjaka
-ilegalno je imati više od jedne,iako se može posjedovati i više pod
uvjetom da se drže na različitim lokacijama i pazi da elementi ne
dođu u direktni kontakt
Kratki vodič za uredski seks
Česti su tulumi po tvrtkama, na kojima se po nekim statistikama svaka peta osoba uspije 'omastiti'. Recimo da vam se sviđa kolegica ili kolega, da je dotična osoba također malo više popila pa je se da nagovoriti na blud, ključno pitanje je - gdje?
1. Vani na parkiralištu
Izvrsno rješenje za one koji su prevelike kukavice da bi se ušunjali šefu u ured i obavili to na njegovom stolu. Najlakše se iskrasti zajedno do najbližeg mjesta, gdje su vam na izboru haube ili prednja/stražnja sjedala.
Prednosti: parkirani auti, naročito šefova Mečka ili Jaguar, imaju tako fine linije da je i to dodatno seksi.
Nedostaci: Ako je parkiralište pokriveno sigurnosnim kamerama, vaši podvizi će se još godinama vrtjeti na videu svih u uredu. Osim toga, nasloniti golu guzu na lim haube u prosincu nije nimalo ugodno.
2. Na kopirki
Stroj koji vas obično isfrustrira može vam bar jednom godišnje donijeti užitak. A još ako vam i izbaci suvenir - list papira na kojem je zabilježen vaš pothvat, možete ga i uokviriti.
Prednosti: Dečki, pritisnite gumb za uvećanje i vaša muškost bit će zbilja impozantna. Cure, samo jedan pritisak na gumb za '2 X manje' podarit će vam savršenu stražnjicu.
Nedostaci: Nije toliko problem što je neudobno, nego što se prsti umazani tonerom ne daju sakriti, pa će svi znati da ste to bili baš vi.
Okej, kad ste baš zapeli, može i vani!
3. U liftu
Prednost: dolje ili gore, svejedno je, najbolje je gore-dolje.
Nedostatak: ne zaustavljajte lift tako što ćete nešto zaglaviti u vrata: tako se aktivira alarm, pa će se svi okupiti oko vas - a vama gaće spuštene...
4. U sobi za sastanke
Mjesto gdje ste izdržali bezbroj dosadnih razgovora može vam barem jednom poslužiti i za nešto nimalo dosadno.
Prednost: veliki stol, pa nećete pokupiti dlačice s tepiha, a i možete se bezbrižno prevrtati.
Nedostatak: Pad sa stola boli. Naročito ako još netko padne na vas.
5. U skladištu uredskog materijala
Mrak, tijesno - di ćeš bolje za dotične aktivnosti?!
Prednost: možete čuti kolege kako prolaze hodnikom, a pojma nemaju što to vi radite iza vrata.
Nedostatak: "Čuj, mala, briješ li ti noge uopće? Ou, shit, sorry, to je metla, mi smo u spremištu čistačice!"
6. U zahodu
Najbitnije je zaključati vrata i podići noge, da vas nitko znatiželjan ne može prepoznati po cipelama.
Prednost: Morate biti tihi, a to je dodatno uzbudljivo.
Mana: Mogući su samo oni položaji za koje morate biti majstor joge da biste ih izveli.
7. Na šefovom stolu
Samo za najhrabrije, ali rizik se isplati. Učiniti TO tamo gdje obično dobivate jezikovu juhu je neprocjenjivo. Pazite samo da vas nitko ne uhvati.
Prednosti: Odsad će svaki ulazak kod šefa izazivati predivna sjećanja.
Nedostatak: Šefova žena i djeca koji se keze na fotki vama ispred nosa nisu baš dobrodošao i uzbuđujuć dodatak.
isprika moj prijateljici
prije svega ovoga želim sada dodati par stvari: 1. Domagoj hvala za ovu večer, znaš da se volim svađati oko gluposti i da sam pretvrdoglava da popustim,normalno da mi je drago da te imam (opet) i...možda ima sreće pa se sve vrati...vojim tje plijatelju
2. Vanja stvarno sorry, fakat, znaš da to nikad nebi napravila,al...ne mogu sama sebi vjerovat...jesam bila pijana,al znam da to nije isprika,e sorry...stvarno i iskreno...najiskrenije mi je žao ko nikad za ništa do sada
3. Ive zakon ste...i ne mojte se ljutit...svi oni bare kad su pijani...to im je u krvi...volim vas...pusa mojoj curi Ivi i mom dečku-opet Ivi...Ive rulz
4. lik fakat ne znam tko si,ali ono malo što smo razgovarali mi je stvarno pomoglo i hvala ti zbaog toga, nemaš pojma iz koje si me bedare izvuko...pusich
a sada...već viđeno...i nadam se,sa strane željene osobe, pročitano...anita molim te
Danas sam napokon nakon i previše vremena razgovarala s jednom meni jako dragom osobom. Riječ je o majci jedne moje stare friendice. Napokon sam imala s kim razgovarat,otvarit nekom dušu. To je bila jedina osoba kojoj sam se ikad povjeravala i danas sam dobila priliku učiniti to ponovno. Ne znam da li ću to više, usudim se rići, ikad moći,ali me to ne čini tužnom jer mi je drago zbog stvari kaje mi je rekla. Znate one stare legende (najčešće o indijancima) gdje se osoba o kojoj se u legendi radi ispovijedi nekoj plemenskoj starješini...ili neke dobre vile u bajkama koje koje vam u oba ova slučaja daju neke dubokoumne savjete i to stvarno korisne,to vas promjeni i poželite postati bolje osobe...e pa ta žene je moja dobra vila. Jednom mi je rekla da uvijek sve radim sa srcem i govorim svoja mišljenja iz srca. U tom slučaju,kada i pogriješim neću žaliti jer ću bitit svjesna da je to najbolje što sam mogla...ona kaže da najbolje dolazi iz srca. Nekada sam upravo to i činila. I stvarno nisam žalila. Ne kažem da sam bila sretnija,ali nije bilo kajanja. S vremenom sam to prestala činiti. Govorila sam taj savjet drugima,a nisam ni bila svjesna da bi ga i ja trebala poslušati. Zavaravala sam samu sebe sve dok se nisam progledala...prvo ugledala sama sebe,a zatim se osvrnula iza i vidjela koliko sam u stvari loša osoba i koliko sam sitnih gluposti stvorila,a da nisam ni bila svjesna da je to mnogima promjenilo život na gore. Prvi puta kada mi je to rekla i kada sam ju poslušala,vratila sam si u život najvažniji osobu koju imam-svog brata. Zatim sam se pomirila s ocem. A sada sam odlučila vratiti sama sebe. Nije važno dal ću dalje s istim ljudima s kojima sam bila prije,ali znam da oni zaslužuju svoje isprike. I zato, baš zato, želim se ispričati kčeri te žene. Vjerojatno i ne zna za ovaj blog,ali možda ga jednom,slučajno vidi i odlučiti pročitati...u tom slučaju će naići na ove riječi-OPROSTI. Ne očekujem da ćeš mi oprostiti samo zato što mi je sada palo na pamet da ti to kažem,ali želm da znaš da to govorim iz srca. Ne vjerujem da ću ovime vratiti tvoje povjerrenje koje sam nekada imala, ne vjerujem da ću povratiti išta tvoje jer sam se stvarno ponašala prema tebi pokvareno...iako je to preslaba riječ,ali stvarno to mislim. Znam da sam pogriješila kada sam te pustila.znam da sam te trebala poslušati,ali nisam mgla podnjeti činjenicu da me trežiš da biram. Nisam željela birati. Uvijel sam bježala od toga,a tada sam pobjegla i od tebe. Žao mi je zato što sam uvijek znala da sam izgubila najbolju prijateljicu koju sam samo mogla poželjeti. Bez obzira što bilo...bez obzira vjerovala mi ili ne...ja tebi vjerujem i vjerovat ću svemu što kažeš pa makar slijepo hodala ulicom za tobom...barem ću bit pored tebe....
Sjećeš se ong malog žutog pileta kojeg smo stalno glumile ili onog pijanog soba sjeda mraza? Kako smo snimale dok smo to pjevale i smijale se tu večer? Znaš, iskrenije se vjerojatno nikad i nisam smijala. A tek Renato P.P. ? redovito nam je to bila izlika kad bi došle doma totalno mokre od kiše iako smo prije toga strgale tri fena da bi se pokušale osušit...a drugi dan nas je stvarno zalio pa nam nisu vjerovali... sad ćeš vjerojatno pomislit da te ismijavam,ali šta je s kanalizacijom? Taj dan nam je ostao u pamćenju. E,a sjećaš se kad smo zvonile s Ivonom Juttu i okrivile klince ispred zgrada,kad mu je puko zastor dak nas je pokušavao otjerat ili kad smo mu bacile pizzu na balkon...i sad se smijem kad se sjetim njega s krpom i spužvom u ruci kako pere tepih na balkonu... eto, i ti i ja znamo da bi ovako mogla nabrajat u nedogled,ali neću jer znam da ti je i ovo dosadilo. (iako sam stvarno u čudu ako si i ovo pročitala). U svakom slučaju, hvala što si me bar ovako poslušala. Nisi ni svjesna koliko si mi time olakšala teret koji nosim. Iako nisam takv dojam ostavila kad samo se rastale-stvarno te volim i stvarno mi nedostaješ...ako misliš da ima nade barem da mi se nasmiješ u facu...reci. tu sam. Čekam tebe,tvoj odgovor...ili bar reakciju...a sada idem skupit snage i održat ,nadam se puno bolji govor, pred tobom. Pusich. Ja sam ipak mislila ono BF 4ever
pogled u istinu...napokon
Upravo sam ugledala jednu osobu. Jednu tužnu curu koja ne zna za glumu iako prilično dobro glumi vlastiti život. Ona živi kao i svaka druga osoba uzburkanim i brzim život. Ali to zapravo i nije njen život. Ona je spremna...ili bolje rečeno naućena zablistati kada je među ljudima. Navikla se na lažni smijeh i smješak koji joj vječito stoji na licu i na komentare kako je druželjubiva i zabavna osoba,uvijek spremna za lude provode, velike nakupine ljudi i sve pozitivno u životu...savršeni optimista. Ali samo ona zna da joj taj osmjeh na licu služi za obranu od zlih ljudi...jer ljudi i jesu zli. Samo ona zna da taj osmjeh služi kako bi spriječio rijeku suza iz njenih očiju...zato nikada ne pričao o sebi i svojim osjećajima...da ne pokaže ljudima suze. Jer obećala je da se njene suze neće gledat. Povrijedili su je previše puta i više to ne dozvoljava. Stare rane još nisu zacijelile i zato joj je lakše glumiti i smijati se...tako ne daje do znanja da ju zli ljudi pobjeđuju i da polako gubi svoju bitku. Možda ju ćak i može dobiti...ako ne pokaže suze. Zato plače samo kad je sama,u kutu svoje sobe, pronoseći tugu na papir i dajući si tako snage da nastavi dalje. Bilo je bolno gledati tu curu kad sam znala da joj ne mogu pomoći...zapravo,na znam si pomoći...zato sam i razbila ogledalo...
02.01.2007. u 12:54 | 20 Komentara | Print | # | ^samo...njemu
Ovaj post je posvečen samo jednoj osobi. Znam da će pročitat ovu poruku čim dođe kući i...
Samo tebi. Ti znaš o kome je riječ. I nisam ti ovo više mogla reći u lice. Nisam imala snage,volje ni želje. One tvoje riječi...ne znam...stvarno je bilo okrutno. Da si reko da odjebem,manje bi boljelo. Tebi je to bila samo šala na naš račun,ali meni se u tom trenutku srušilo baš sve što je bilo ostalo. Znaš da si mi već srušio sve snove koje sam imala i da nije ostalo ništo osim puke stvarnosti,a sada si uništio i ono malo što mi je pružalo bar onaj vanjski mir potreban da ne vrištim posred ulice i iz sveg glasa. Do sada je to činilo samo srce misleči da postoji ljubav i shvačajući da mene ljudi ne vole,a sada vrištim i ja. Vrištim jer više ne mogu šutjeti. Previše je. Znam da ću pustiti suzu da teče,a ti znaš da će se u njoj vidjeti tvoj odraz. Ona neće značiti da je kraj svemu što smo imali,ali će značiti kraj mojoj nadi da će ikad biti bolje...
Rekao si da se javim,javila sam se. Rekao si da te zavolim i zavoljela sam te. Ispunila sam ti svaku želju. Rekao si da te poželim imati i želim te još uvijek i to toliko da boli. Tražio si da biram vrijeme kada ćeš me imati,a ja kažem jednom...možda jednom u budućnosti... Trenutno je to nemoguće. Činjenice da te imam bi značila da te u stvari i nemam. Imali bi te svi osim mene dok te naposlijetku ne bih izgubila...zauvijek. A to ne želim. Bolje je ovako. Istina,boli gledati te, smijati se tvojim glupostima...svaki tvoj korak...boli. Ali bilo bi i gore da te nema. Zato,oprosti što nisam ovo odmah rekla kada si pitao što mi je i počeo s tim...kažem ti sada. Sada znaš zašto sam šutila...i zašto sam otišla....ovako možda nije bilo bolje,a ni lakše,ali...barem sam vratila propuštenu priliku za istinu...pusa tebi...
Eh,da,umalo zaboravih. I hvala još jednoj osobi,mom anđelu čuvaru što me danas čuvao. Ti si mi dokaz da nije važno koliko dugo poznaješ osobu, nego koliko ju uopće poznaješ. Hvala ti što si mi otvorio svoju dušu da bi pomogao pronači odgovore za moju...tako je i došlo do ovoga post...
I...ako me već nisi zaboravio i ako se sječaš našeg razgovora pa si došao ovo pročitat...onda imam samo pitanje za tebe...Zaboravila sam ti ime pa...neću te ponovno pitat kak se zoveš,ali dužnik sam ti i ak hoćeš...Može sutra na istom mjestu i u isto vrijeme? (bez upucavanja,samo da ti se odužim...i možda zapamtim ime...bila je votka,jel tako?)
